Ono kada neko kaže da želi nešto ali nema vremena...

 '' Želim ja to ali nemam vremena!!! ''

Bio sam ljut na sebe što sam poželeo da pomognem svom prijatelju koji nema vremena da pomogne samom sebi i svojoj porodici.

Pre godinu dana sam odlučio da promenim nešto u svom životu tj da promenim mesto življenja  i sasvim slučajno dođe do mene informacija da ispunjavam uslove za dobijanje Mađarskog pasoša koji mi otvara vrata za neki drugi život, malo bolji.

Želeo sam i uradio!

Sretnem prijatelja koji živi standardni Srpski život i želi da potraži sreću na nekom drugom mestu a ja srećan što mogu da pomognem, ispričam šta sam sve uradio, koje sam korake napravio da bi došao u situaciju da podnesem zahtev za državljanstvo a on mi kaže :'' Nemam vremena .''

Pravio sam se da ne čujem i sa istim oduševljenjem nastavim da pričam o tome kako sa Mađarskim pasošem može da radi bilo gde u Evropi a on mi kaže: '' Ja sam dijabetičar ''

a ja odgovaram:'' Ne razumem šta mi pričaš '' sada već iznerviran a on nastavi da priča o svojoj bolesti i o tome kako nema vremena a da pri tom nije ni zaposlen...

U jednom trenutku sam shvatio da on zaista nema vremena baš kao ni ja i završio razgovor a njega ostavio u velikim obavezama i da smisli odgovor na pitanje koje će mu jednog dana deca postaviti:'' Tata, stvarno nisi imao vremena?''

 

 Možete me pratiti i na sledećoj adresi:

 http://cazimsalihi.blogspot.com/

 '' Reči koje govore ''

Slične teme se obrađuju a ideja je da se šire korisne informacije kako bi pomogli drugima.


Muzika

Slušam muziku i opuštam se.

Shvatam da mi muzika neverovatno prija  i da me lagano opija i obuzima a ne razumem ni reč onoga što je odpevano.

Prepuštam se i dozvoljavam joj da me vodi a ja znam da sam na sigurnom,osetim da je pozitivno i da mi donosi samo dobro, ja se osećam bolje.

Puno sam razmišljao o muzici, onome što ona predstavlja u životima ljudi i tome koliko je neki ljudi ne razumeju pa i olako shvataju.

Trenutno slušam :'' Krishna Das '' muzičara koji mi je poput mnogih drugih u životu, promenuo život i moj lični svet a da nisam znao o čemu pevaju...znam da ponavlja Mantre i da mi mnogo prija.

Nisam religiozan kao jedna gospođica koja me zamolila da promenim muziku što sam i učinio ali sam je zamolio da mi kaže zašto?

 '' Ja sam Hrišćanka, pravoslavne vere i ne želim da slušam Mantre''.

Nisam siguran da u Bibliji postoji zabrana slušanja Mantri.

 


Da li smo upoznali Novi Sad? Duh našeg grada.

 

Verujem da su mnogi bili i živeli u Novom Sadu, mnogi će doći i otići...

Novi Sad se menja, doživljava tj doživeo je neverovatne promene koje je svaki njegov stanovnik doživeo na svoj način.

Osetio je naš grad svu surovost načeg društva, korupciju i drskost, bezobzirnost prema starim zdanjima i novosadskim ulicama koje su prepune rupa.

Pitanje je koliko zaista poznajemo svoj grad?

Koliko smo zaista zagrebali površinu i prošetali malo dalje od centra grada?

Koliko nas je upoznalo prave Novosadske kafiće?

Jedan od najstarijih kafića u Novom Saadu su upravo '' Grafiti '' koji rade od 1983 godine i u kojem je nikla cela generacija RNR bendova i u kojima i danas možete popiti kafu sa Bobanom iz Ritma Nereda ili sa Popom iz Ateista...

Grafiti predstavljaju pravu novosadsku kafanu koja je naizgled zatvorenog tipa ali je otvorena za svakog ko voli dobru muziku ili želi da se osami i da ćuti.

U Grafitima  nema moderne muzike, nema ni devojaka na štiklama kao ni momaka u uskim majcama, tamo nećete biti viđeni a možda ni primećeni...primetiće vas konobarica!

Ja lično odlazim u Grafite već 12 godina, imam svoje mesto za šankom sa kog sam nekad naručivao pivo a danas hladnu, mućenu nes kafu.

Svim ljudima koji dolaze u Novi Sad preporučujem da pronađu '' Grafite'' koji se nalaze u Kosovskoj ulici na Podbari ili da svrate do '' Dublina '' jer će vas tamo dočekati uvek ljubazni Vlace, dobra muzika i uvek veselo društvo.

Tamo vlada duh našeg grada!!!